Zabrinutost zbog klimatskih promjena dovela je do ponovnog fokusa na povećanu proizvodnju hidroenergije kao potencijalnu zamjenu za električnu energiju iz fosilnih goriva. Hidroenergija trenutno čini oko 6% proizvedene električne energije u Sjedinjenim Američkim Državama, a proizvodnja električne energije iz hidroenergije u suštini ne proizvodi emisije ugljika. Međutim, budući da je većina većih, tradicionalnijih hidroelektrana već razvijena, sada bi moglo postojati opravdanje za razvoj malih i niskopodnih hidroelektrana u smislu čiste energije.
Proizvodnja energije iz rijeka i potoka nije bez kontroverzi, a sposobnost proizvodnje energije iz ovih izvora morat će se uravnotežiti s ekološkim i drugim javnim interesima. Toj ravnoteži mogu pomoći istraživanja novih tehnologija i napredni propisi koji potiču razvoj ovih resursa na isplative i ekološki prihvatljive načine, priznajući da takvi objekti, jednom izgrađeni, mogu trajati najmanje 50 godina.
Studija izvodljivosti koju je 2006. godine provela Nacionalna laboratorija Idaho predstavila je procjenu potencijala za razvoj malih i niskopodnih energetskih resursa za proizvodnju hidroelektrana u Sjedinjenim Američkim Državama. Otprilike 5.400 od 100.000 lokacija utvrđeno je kao lokacije s potencijalom za male hidroelektrane (tj. one koje osiguravaju između 1 i 30 megavata prosječne godišnje snage). Ministarstvo energetike SAD-a procijenilo je da bi ovi projekti (ako se razviju) rezultirali povećanjem ukupne proizvodnje hidroelektrične energije za više od 50%. Niskopodna hidroenergija obično se odnosi na lokacije s padom (tj. razlikom u nadmorskoj visini) manjim od pet metara (oko 16 stopa).
Protočne hidroelektrane se uglavnom oslanjaju na prirodni tok rijeka i potoka te su u stanju koristiti manje količine vode bez potrebe za izgradnjom velikih rezervoara. Infrastruktura dizajnirana za pomicanje vode u cjevovodima kao što su kanali, navodnjavački kanali, akvadukti i cjevovodi također se može koristiti za proizvodnju električne energije. Ventili za smanjenje pritiska koji se koriste u sistemima vodosnabdijevanja i industriji za smanjenje nakupljanja pritiska fluida u ventilu ili za smanjenje pritiska na nivo pogodan za korištenje od strane korisnika vodovodnog sistema nude dodatne mogućnosti za proizvodnju energije.
Nekoliko zakona koji su trenutno u postupku razmatranja u Kongresu, a odnose se na ublažavanje klimatskih promjena i čistu energiju, nastoje uspostaviti federalni standard za obnovljivu energiju (ili električnu energiju) (OIE). Među njima su najvažniji HR 2454, Američki zakon o čistoj energiji i sigurnosti iz 2009. godine, i S. 1462, Američki zakon o liderstvu u čistoj energiji iz 2009. godine. Prema trenutnim prijedlozima, OIE bi zahtijevao od maloprodajnih dobavljača električne energije da dobijaju sve veći postotak obnovljive električne energije za energiju koju isporučuju kupcima. Iako se hidroenergija općenito smatra čistim izvorom električne energije, samo hidrokinetičke tehnologije (koje se oslanjaju na kretanje vode) i ograničena primjena hidroenergije bi se kvalifikovale za OIE. S obzirom na trenutni jezik u prijedlozima zakona, malo je vjerovatno da bi većina novih projekata niskovodnih i malih hidroelektrana ispunjavala uslove za "kvalifikovanu hidroelektranu", osim ako se ovi projekti ne instaliraju na postojećim branama koje nisu hidroelektrane.
S obzirom na manju veličinu projekata u odnosu na troškove razvoja malih i niskopodnih hidroelektrana, podsticajne stope za proizvedenu električnu energiju tokom vremena mogu povećati izvodljivost projekta zasnovanog na prodaji energije. Kao takvi, s politikom čiste energije kao pokretačem, vladini podsticaji mogu biti korisni. Dalji razvoj malih i niskopodnih hidroelektrana u širokim razmjerima vjerovatno će doći samo kao rezultat nacionalne politike namijenjene promovisanju ciljeva čiste energije.
Vrijeme objave: 05.08.2021.
